Nakon ubistva iranskog generala Qasema Souleimanija, u javnosti je ponovo pokrenuto pitanje iranske podrške vlastima Republike BiH u periodu 1992. – 1995., te pitanja pozicije BiH u kontekstu tenzija na relaciji Washington – Teheran.

Nakon ubistva iranskog generala Qasema Souleimanija, u javnosti je ponovo pokrenuto pitanje iranske podrške vlastima Republike BiH u periodu 1992. – 1995., te pitanja pozicije BiH u kontekstu tenzija na relaciji Washington – Teheran.

O iranskoj podršci vlastima i Armiji RBiH detaljno je pisao Richard Holbrooke, ključni američki čovjek u zaraćenoj Bosni i Hercegovini i arhitekta Dejtonskog sporazuma.

U svojoj knjizi “Završiti rat”, Holbrooke navodi memorandum, koji je 13. januara, nakon posjete Sarajevu i drugim gradovima u BiH poslao tadašnjem državnom sekretaru Warrenu Christopheru i Tonyju Lakeu, savjetniku predsjednika Billa Clintona za nacionalnu sigurnost.

“Bosna će biti ključni test američke politike u Evropi. Zato moramo biti uspješni u svemu što pokušamo. Nova administracija ne može sebi priuštiti da počne sa međunarodnom katastrofom i neredom. Unatoč poteškoćama i rizicima, uvjeren sam da je posljednji izbor da Clintonova administracija izabere neaktivnost i nastavak Bushovih politika u Bosni”, piše Holbrooke.

Dodaje da pasivan pristup donosi dugoročne rizike, koji mogu značiti poremećaje u američko-evropskim odnosima, slabljenje NATO-a, povećanje tenzija u Grčkoj i Turskoj i nanijeti štetu odnosu SAD-a prema Moskvi.

“Niko s kime sam razgovarao prošlog augusta nije očekivao da Bosanci izdrže ovoliko dugo. Važan razlog tome što Bosanski Muslimani opstaju jeste što to što su počeli dobivati značajne isporuke oružja od islamskih država, očigledno i od Irana. Ove isporuke dolaze kroz Hrvatsku, uz hrvatsko saučešće”, piše tvorac Dejtona, te dodaje da su ključne 4 stvari u vezi sa ovim isporukama.

“Prvo, Hrvati, koji ne žele pustiti Muslimane da ojačaju, ne dopuštaju da u pošiljke bude uključeno teško naoružanje i artiljerija;

Drugo, svaka isporuka naoružanja reducirana je “hrvatskim porezom na oružje”; to znači da Hrvati otimaju oružje za svoju vojsku i za HVO u Bosni i Hercegovini;

Treće, postoje snažni dokazi da se mali, ali rastući broj “boraca za slobodu” ili mudžahedina priključuje bosanskim snagama, iako – kao što se moglo i očekivati – tvrdi fundamentalisti s Bliskog Istoka i nerigidni, sekularni Bosanski Muslimani ne razumiju jedni druge i ne miješaju se;

Konačno, ove isporuke će biti nastavljanje i još će se povećavati;

U knjizi, koja je objavljena šest godina kasnije, Holbrooke dodaje da kada je pisao ove paragrafe u januaru 1993. nije mogao ni zamisliti da će biti predmet brojnih novinarskih istraživanja i čak šest kongresnih istraga.

“Ove istrage bile su zasnovane na teoriji da su tajne isporuke oružja iz Irana počele tokom 1994. godine, te da je Clintonova administracija na neki način postupila nezakonito jer ih nije spriječila. Izuzetno je važno primijetiti u vezi s time da su ove aktivnosti započete dvije godine ranije, za vrijeme Bushove administracije, sa jasnim znanjem Američke ambasade i UN-ovih zvaničnika u Zagrebu, te da su bile predmetom novinarskih priča u to doba”, piše Holbrooke.

Dodaje da su događaji, koji su bili predmet istrage, bili isključivo iz 1994. godine, kada je uostalom on bio ambasador SAD-a u Njemačkoj.

“Sjedinjene Države nisu imale ulogu prikrivenog pomagača Bosancima i Hrvatima, ali kada je bio upitan od predsjednika Tuđmana o ovome ambasador Galbraith nije imao prigovor. Ovo je bila ispravna politička odluka, iako je aljkavo provedena. Kao što sam istaknuo u svome svjedočenju pred Komitetom Senata za obavještajne poslove, ‘prikrivena’ podrška koju su islamske države (uključujući Iran) pružale bosanskim Muslimanima pomogla je da vlada u Sarajevu preživi u vrijeme kada je njen opstanak visio o koncu. Da Sjedinjene Države imaju prigovor za takvu vrstu podrške, bez da su ponudile tada nešto umjesto nje, po mom mišljenju bi bilo nesavjesno”, istakao je.

U navedenom memorandumu 1993, Holbrooke je prvi put Clintonovoj administraciji predložio četiri ključne stvari za američki angažman, s ciljem zaustavljanja rata u BiH: podizanje embarga na naoružanje; direktna upotreba sile protiv srpskih snaga, uspostava američke Ambasade u Sarajevu i insistiranje da se procesuiraju ratni zločinci.

Dvije godine, kasnije Holbrooke će konačno dobiti punu političku podršku za provođenje ovih ciljeva, što je rezultiralo Dejtonskim mirovnim sporazumom.

(izvor: klix.ba)