Historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu Nikola Samardžić kao lider političkog pokreta Glas-The Voice vodi drugačiju politiku od one zvanične, ustaljene, kakva dolazi iz Srbije.

Historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu Nikola Samardžić kao lider političkog pokreta Glas-The Voice vodi drugačiju politiku od one zvanične, ustaljene, kakva dolazi iz Srbije.

U razgovoru za Klix.ba objašnjava da je spas regije u NATO savezu i zaštiti od sve prisutnijeg i sve opasnijeg ruskog utjecaja.

U ime političke organizacije Glas nastupate i imate viziju budućnosti Srbije. Šta je glavni cilj pokreta na čijem ste čelu?

Prije svega BiH i Srbija dijele slične probleme, pred istovjetnim smo izazovima. Srbija se štaviše podijelila na dvije ili tri nacije. Na rusku, na evropsku i onu, možda najbrojniju, koja se suočava sa sopstvenom apatijom, koja je nemoćna u politici i ekonomiji, nesposobna da mijenja društvo u bilo kojem pozitivnom smislu, koja se suočava s odsustvom bilo kakve optimistične perspektive, a svoje nezadovoljstvo nije u stanju da iskaže bilo kakvim jasnim političkim stavom. Štaviše, i onaj dio društva koji se naziva građanskim obuhvaćen je istovjetnom političkom blokadom koja je posljedica nekoliko važnih opštih okolnosti. Prvo, Vučić je na sebe preuzeo cjelokupnu politiku, on je non-stop u fokusu sa svojim prenemaganjem, pridikama, nervozom i sve češće i sve manje uvijenim prijetnjama. Drugo, kriza i u Srbiji i u BiH koja se osjeća u društvenoj dezintegraciji, u mrzovoljnosti, očajanju, nestrpljenju, dok se kidaju osnovne spone među ljudima i u svakodnevnom životu, ta kriza je posljedica slabosti Evropske unije koja traje duže od decenije, a najsilovitije se izliva na evropske perifierije. Na onaj način na koji se raskomadala Ukrajina i slično Brexitu koji prijeti da izoluje i razvali Ujedinjeno Kraljevstvo, prostor bivše Jugoslavije postao je predmet razarajućih utjecaja Rusije, Kine i Turske. Moskva podržava sve populističke lidere i pokrete u samoj EU koji pozivaju na njeno rasturanje. I treće, mi nikad nismo uspjeli obnoviti reformski potencijal i razvojnu energiju vlade Zorana Đinđića. Nakon 2003. mi se davimo u korupciji i lažima, u odsustvu efikasnog političkog liderstva koje će pokrenuti i dovršiti sve neophodne reforme: evropska integracija, novo društvo za novu globalnu ekonomiju, denacifikacija, decentralizacija, demilitarizacija.

Da zaključim, nama je potrebna evropska kolona na prvim narednim izborima koji će, upravo u saradnji s Evropskom komisijom, ponuditi platformu izjašnjavanja da li smo za Evropu ili za Aziju, da li ćemo sebi samima osigurati novu razvojnu šansu promjena i optimizma ili ćemo ostati da umiremo, da crkavamo, kao najneuspješnije, najnesretnije evropsko društvo. Sve slično, ako dozvolite, može se primijeniti na BiH.

Za razliku od gotovo svih političkih stranaka u Srbiji, vi se zalažete za NATO integracije. Zbog čega smatrate da takva politika ima budućnosti u Srbiji i koliko je realno to očekivati?

U ovom trenutku naše zalaganje za ulazak u NATO može izgledati samo kao provokacija i u tom smislu je vaše pitanje zasnovano na opipljivoj realnosti. NATO je izvor jedne frustracije srpskog društva u Srbiji i BiH, frustracije koja je patološka, ne zbog zasnovanosti na preživljenom strahu, nego zbog potpunog odsustva saosjećanja, ljudske, susjedske solidarnosti s onima nad kojima su se godinama prije 1995. i 1999. iživljavale JNA i njene paravojne bande. U ovom trenutku proNATO politika zaista je daleko od svoje realizacije, prije svega jer je Srbija postala poligon ruskog strateškog utjecaja koji istovremeno podstiče dezintegraciju BiH. Naša je politička odgovornost da upozorimo na sve posljedice primjene politike zvanične Moskve koja će u bliskoj budućnosti Srbiju lišiti posljednjih ostataka najvitalnijih sektora društva. Međunarodna, evropska izolacija se podrazumijeva, a primjenjivat će je i Putinovi klijenti u samoj EU. Ulazak u NATO je jedino pouzdano političko i sigurnosno opredjeljenje koje će biti osnova ne samo evropske, nego i naše jugoslavenske integracije koja je za mene prioritet, bez obzira na njen budući opšti naziv i simbole. Ulazak u NATO je jedan od ciljeva naše političke borbe koji je daleko, ali nije nedostižan ukoliko same članice Alijanse postanu svjesne svoje nove historijske misije, u drugom hladnom ratu koji su pokrenule Rusija i Kina kao posljednji pokušaj globalne agresije svojih totalitarnih ideologija i politike.

Nikola Samardžić

Postoji li uopšte opozicija u Srbiji, ako je odgovor da, u kojem obliku?

Jedina stvarna opozicija vlastima je ona koja zahtijeva brzu i beskompromisnu integraciju u EU, normalizaciju odnosa sa susjedom i ulazak u NATO. Nažalost, ona je tek u fazi buđenja, a Glas-The Voice smo osnovali kako bismo pokrenuli posljednje snage razuma i političke odgovornosti.

Treba li Srbija odustati od Kosova i kakav razvoj događaja očekujete po tom pitanju?

Ne mislim da su priznanje nezavisnosti Kosova, normalizacija odnosa i evropska integracija Srbije i Kosova odustajanje Srbije od Kosova, naprotiv. Taj proces ne bi smio da postane, istovremeno, osnova za rasturanje BiH. BiH je matica jugoslavenskog jedinstva, a to jedinstvo nam je prioritet pred svijetom koji se ubrzano mijenja, a demokratski svijet nam više neće pomagati u svim našim sukobima i glupostima. Očekujem da će Vučić početak priznavanja kosovske nezavisnosti odgađati koliko bude mogao, računajući na neku novu krizu u EU, na slabost SAD-a pod Trumpom, na lomove u UK. Budućnost Kosova u tom smislu je budućnost svjetske politike.

Kako gledate na odnose u regiji? Je li politika službenog Beograda iskrena prema BiH?

Bit ću otvoren, Srbi u BiH su, u dogovorima Vučića i Dodika, postali taoci politike zvanične Moskve, a jedini put reintegracije i revitalizacije srpske zajednice u BiH vidim, ponovo, u našoj susjedskoj i evropskoj integraciji.

Jesu li Vučić i Dodik iskreni politički saveznici ili saveznici iz nužde?

Njih vezuju saradnja u korupciji i u medijskom nasilju, i saradnja sa zvaničnom Moskvom koja razara ostatke ostataka jugoslavenskog jedinstva i demokratskih institucija u Srbiji i BiH.

Šta je potrebno regionu da krene naprijed i oslobodi se okova prošlosti?

Ako ne možemo sami, bez podrške razvijenog evropskog i atlantskog svijeta u razvoju institucija, društva i ekonomije, mislim da ne možemo sami ni jedni bez drugih. Ne vidim jasnu političku perspektivu u “suočavanju s prošlošću” i prebrojavanju žrtava, od 1991., od 1941., od 1389., od Muhameda ili Hrista. Isto tako, ne vidim perspektivu bilo kakve uspješne politike bez jakih, postojanih političkih organizacija, bez političkih partija. Glas-The Voice nije nastao kao negacija uloge političkih partija, naša uloga je prije svega pozivanje na upostavljanje dogovora o evropskom putu koji će podsticati artikulisano političko liderstvo. U proteklim godinama pažljivo sam pratio burne događaje u Crnoj Gori i Makedoniji, koje su uspjele da se izbore s ruskom agenturom, Crna Gora je ušla u NATO, Makedonija postigla sporazum s Grčkom i na putu je da također postane članica Alijanse. Saradnja političkih partija u Srbiji i BiH s političkim partijama u Crnoj Gori i Makedoniji, na istovjetnoj evropskoj platformi, za mene je jedna od konkretnih strategija koja vodi ne samo uspjehu u ostvarenju konkretnih političkih ciljeva, nego i uspjehu u uspostavljanju novih susjedskih odnosa, i reintegraciji naših društvenih zajednica, upravo kako bismo se oslobodili okova prošlosti.

(izvor: klix.ba)