Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojega bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojoj nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznjedrio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića.

Pogledam u mobitel, piše Oliver. Javim se, a on kaže: ‘Ovo ti nisan otpiva što te volin, nego što je pisma dobra’. I spusti mi slušalicu, prisjetio se Nenad Ninčević (58). Tekstopisac i skladatelj s Oliverom nije pričao 15 godina. Zato je bio šokiran kad ga je nakon preduge šutnje Oliver nazvao. Obradovao se “Oliveru” na zaslonu mobitela kao malo dijete. Posvađali su se, kaže danas, zbog muške prgavosti, tvrdoglavosti, dišpeta… 

POGLEDAJTE VIDEO: 

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Njihova suradnja počela je 80-ih s Ninčevićevim megahitom “Žuto lišće”. U to vrijeme Zdenko Runjić je bio zabrinut jer je u Jugotonu oko Olivera bila neka čudna klima. Imao je, govorili su Runjiću, lijepe pjesme koje se ne prodaju. Ni na radiju se tad nisu često puštale jer su, govorio je Runjić, bile čista Dalmacija. Išle su, kaže Ninčević, na pokojoj lokalnoj postaji, ali ne i na onim glavnima. Kad je 1985. Ninčević s Huljićem završio album “Piši mi”, Zdenko ga je pozvao u svoju radijsku emisiju. Tad se potužio da ga brine što diskografi Olivera ne prihvaćaju kako je zaslužio. Predložio mu je suradnju, a Ninčević mu je poslao gotovu pjesmu – “Žuto lišće”.

Foto: Borna Filić/Pixsell

– Napravio sam i glazbu i tekst, ali Zdenko je htio svoju glazbu. Pristao sam i napravili smo ritam koji je tad bio in. Oliver je pjesmu nevoljko snimio. Nije bila po njegovu guštu, no eksplodiralo je odmah. Taj album ‘Oliver’, na kojemu je ‘Žuto lišće’ bila A1 pjesma, prodao se u šokantno velikoj tiraži. Krenule su gaže i svi smo bili sretni – prisjetio se Ninčević.

Foto: PIXSELL

Već sljedeće, 1988., napravili su pjesmu sličnog ritma, “Svirajte noćas za moju dušu”. Godinama kasnije je, dodaje Ninčević, među njima trojicom sve bilo u redu. Hitovi su se nizali, Oliver bio sve traženiji, gaža je, govori Ninčević, imao posvuda. I onda se pojavila “Cesarica”. Oliveru se svidio taj zvuk, Runjić je već slutio da će mu pjevač dati, kako je govorio, crveni karton i zbog toga je bio jako nesretan. 

– Runjić je prepoznao ‘Cesaricu’ i preporučio da je Oliver otpjeva. Bio je jako šokiran kad je pukla njihova suradnja, a Oliver se okrenuo mlađim autorima – priča Ninčević.

Foto: Marko Lukunić/PIXSELL/HNK Hajduk

Sva trojica su, prisjeća se, bila “nabrijana” kao, kaže, tri tovara. Kulminiralo je kad je Oliver u jednom intervjuu rekao da je jedina pjesma koje se srami – “Žuto lišće”. Nakon te izjave novinari su nazivali Runjića i Ninčevića, iz kojega je, kako danas kaže, progovorila ulica. 

– Ako ga je sram te pjesme, neka onda vrati sav novac koji je njome zaradio – uzvratio je Ninčević.

NIKAD ISPRIČANE PRIČE

Gibonni: Pas je Oliveru i meni pojeo tekst pjesme ‘Cesarica’

I požalio istog trenutka. Danas ističe da ni jedan nije trebao tako reagirati. Godinama su se prešutno mimoilazili, izbjegavali. Kad je Oliver znao da će Ninčević biti na festivalu, izbjegavao je back stage. I obrnuto, kad bi Ninčević vidio Olivera, micao se šutke. Nisu se ni pozdravljali. Sve dok s Branimirom Mihaljevićem 2017. nije napravio pjesmu “Ako voliš ovu ženu”. Bila je to pjesma namijenjena Željku Bebeku, a Mihaljević je rekao da bi zvao Olivera i ponudio mu duet. Oliveru se pjesma svidjela, pristao je otpjevati je i javio se Ninčeviću. No taj njihov prvi razgovor nakon 15 godina šutnje bio je kratak. Koju sekundu, kaže Ninčević, jer Oliver ga je nazvao, ali i spustio slušalicu. 

Foto: Privatan album

Kako je pjesma “Ako voliš ovu ženu” objavljena, Ninčević se uputio u Velu Luku. U kafiću je odmah po silasku s trajekta naletio na Tedija Spalata. I kaže mu Tedi: “Oliver je tu, hajde, pozvoni mu da dođe na kavu”. Ninčević gleda u Oliverova, pet metara od kafića udaljena vrata, i kaže: “Hoću, ali će me potirati”. Dugački su mu bili tih pet metara, a korak, prisjeća se, težak. Pozvonio je, ipak. Oliver mu je otvorio, pospan i bunovan. Ninčević ga je pozvao na kavu, a ovaj je odgovorio: “Evo, samo da stavim kapu”. I nabio je svoju crvenu šiltericu, pridružio im se, a kava je, prisjetio se Ninčević, trajala satima. 

– Izgrlili smo se i isplakali obojica. Kad sam se vraćao, bio sam sretan što više nemam taj teret na duši. Ni jedan ni drugi nismo to trebali reći. Sljedeći dan mi je javio da su mu dijagnosticirali karcinom – kaže Ninčević.

Izvor vijesti: Tatjana Pacek / 24sata.hr