Hrvatska je napredovala kada su u pitanju prava na slobodu okupljanja i izražavanja LGBTI osoba od 2002. godine kada je održana prava Povorka ponosa. Od tada se u Zagrebu, a od 2011. godine i u Splitu, povorke ponosa održavaju svake godine.

Hrvatska je napredovala kada su u pitanju prava na slobodu okupljanja i izražavanja LGBTI osoba od 2002. godine kada je održana prava Povorka ponosa. Od tada se u Zagrebu, a od 2011. godine i u Splitu, povorke ponosa održavaju svake godine.

Sedamnaest godina nakon Hrvatske u Sarajevu će 8. septembra biti održana prva Bh. povorka ponosa. Društvo i predstavnici vlasti su podijeljenog mišljenja, ali prema ustavu i ljudskim pravima, građani BiH imaju pravo na okupljanje i javno izražavanje mišljenja bez obzira na spolnu orijentaciju.

Iz EU je jasno poručeno kako se evropske vrijednosti poput prava na slobodu okupljanja moraju poštovati te su dali podršku ovom događaju.

Kako nam je rekla pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske Višnja Ljubičić, nakon početnih problema, povorke ponosa su se u najvećim hrvatskim gradovima nametnule kao uobičajeni društveni događaj koji prolazio bez većih izgreda.

“U Hrvatskoj se prva Povorka ponosa održala 2002. godine u Zagrebu nakon čega se sada već tradicionalno održava svake godine. Od 2011. godine pa nadalje povorka se održava svake godine i u Splitu dok je 2014. godine održana u Osijeku, ali u tom gradu se nije zadržala kao običaj. Prve povorke ponosa u Zagrebu i Splitu obilježili su neredi i val nasilja prema učesnicima povorke. Nakon Split Pridea 2011. godine podnesene su 22 krivične prijave radi zločina iz mržnje i 103 prekršajne prijave”, kazala je Ljubičić.

Od tada je Hrvatska napredovala i LGBTI osobe se svake godine okupljaju bez problema, šetaju i održavaju različite manifestacije. Ipak, prema riječima hrvatske pravobraniteljice, pred Hrvatskom je još uvijek dug put da se kroz društvenu stvarnost počne ostvarivati zakonom zagarantovana prava i slobode koja su postavljena pravnim okvirom te počne graditi društvo tolerancije na čvrsto postavljenim temeljima.

“Da postoji još puno razloga za nezadovoljstvo trenutnim stanjem i prostora za napredak zorno je vidljivo iz recentnih istraživanja. Rezultati Istraživanja političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj koje su 2015. godine objavili GOOD inicijativa, GONG i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, pokazali su zabrinjavajuću rasprostranjenost homofobnih stavova učenika srednjih škola: 48 posto ih homoseksualnost smatra nekom vrstom bolesti ili poremećaja, 50 posto da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javne istupe jer na taj način loše utječu na mlade, 65 posto ih smatra da homoseksualne osobe ne bi trebale isticati svoju seksualnu orijentaciju u javnosti, a 29 posto ih smatra da homoseksualnim osobama treba zabranit rad na poslovima s djecom”, kazala je.

Rezultati međunarodnog istraživanja o stavovima prema LGBTI osobama koje je provela organizacija ILGA 2016. godine pokazali su da gotovo svaka 10. osoba u Hrvatskoj smatra da bi pripadnost LGBTI orijentacijama trebalo smatrati kriminalnim djelom, a 25 posto osoba bi se osjećalo loše ako bi joj susjed bio homoseksualac ili lezbijka.

Prema dostupnim podacima Agencije za temeljna prava EU (FRA) Hrvatska je na samom vrhu EU28 država u kojoj su osobe doživjele neki oblik nasilja zbog svoje spolne orijentacije, odnosno rodnog identiteta (čak 22 posto osoba koje su učestvovale u FRA istraživanju su doživjele takav oblik nasilja).

Na sličnu situaciju ukazuju i rezultati istraživanja “Brutalna stvarnost: Istraživanje o nasilju, diskriminaciji i zločinu iz mržnje protiv LGBTIQ osoba u RH udruženja Zagreb Pride prema kojoj je 73,6 posto ispitanih osoba doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje spolne orijentacije, spolnog/rodnog identiteta ili rodnog izražavanja. Pritom ispitane osobe najčešće izvještavaju o doživljaju različitih oblika psihičkog nasilja, seksualnim i na kraju fizičkog nasilja.

“Sudeći po navedenim podacima, evidentan je problem neprijavljivanja nasilja. Jedan od razloga što je tome tako je vjerovatno taj što najzastupljeniji oblik nasilja psihičko nasilje koje se općenito rijetko prijavljuje.Zato, iako Hrvatska bilježi pozitivne pomake u pogledu ostvarivanja prava na slobodu okupljanja i izražavanja pripadnika spolnih i rodnih manjina, oni nisu dostatan argument na temelju kojeg se može tvrditi da je poštivanje različitosti temeljem spolne orijentacije i rodnog identiteta u Hrvatskoj na zadovoljavajućem nivou. Pred Hrvatskom je još dug put prema ostvarivanju stvarne društvene ravnopravnosti za spolne i rodne manjine”, kazala je pravobraniteljica iz Hrvatske.

(izvor: klix.ba)