I ‘His Airness’ je popio bananu… Ako se netko ušetao u reket koji je štitio Stojko Vranković onda je udarao u blok jer nitko, pa ni najveći ikad, nije letio više od Drniškog orla.

Nedosegnuto srebro iz ’92 u Barceloni u svojoj je priči donijelo baš tu epizodu… Hrvatska vs Dream team, Michael Jordan ulazi s desne strane, baca jednu loptu do stropa dvorane i čeka poen, ali: Stojko Jordanu – lijepi bananu.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Stojko Vranković danas puše u 56 svjećica. Iza njega su svjetski, europski i nacionalni naslovi, olimpijske medalje. I bezbroj doživljaja na najvećim svjetskim, europskim i NBA pozornicama, sa planetarnim košarkaškim zvijezdama, a nijednom većom i neprežaljenijom od prijatelja Dražena. Jednog i jedinog Dražena Petrovića.

– Putovali smo iz Zagreba u Japan. Imali smo nekakav kvar i čekali satima. Dok smo stajali u redu, Dražen je pritisnuo gumb za protupožarni alarm. Nastala je strka, ja sam složio neku ozbiljnu facu, a on se samo smješkao. Svi su odmah znali da je to njegovo maslo – pričao je Vranković godinama kasnije.

Jedanput su na turneji s reprezentacijom po Americi sletjeli nekoliko sati prije utakmice.

– Izbornik je bio Krešo Ćosić, naredio je da se tuširamo u hladnoj vodi da se razbudimo. Dražen je pustio toplu i rekao nam da vičemo, kao da je hladno, ali počelo se pariti i Krešo je odmah shvatio prevaru pa nas osobno zalio hladnom vodom…

Samo zbog Dražena…

Svojedobno je rekao kako će pogledati film “Nekoć braća”, ali da ga nitko nije zvao na premijeru. Da ga je netko zvao, došao bi, i to samo zbog Dražena. 

Rekao je i kako bi prihvatio ruku koji bi mu pružio Vlade Divac, ali da do mirenja ne bi došlo. S Divcem se “zakačio” nakon što je Vlade rekao kako se velika reprezentacija neće raspasti i da se čudi Stojku i Draženu jer su izjavili da će igrati za reprezentaciju zemlje koja ne postoji.

Foto: Sinisa Hancic/PIXSELL

Otkrio je i kako je došlo do definitivnog kraja Divčevog i Petrovićevog prijateljstva. Bilo je to na utakmici u Los Angelesu 1991. godine. Već prije te utakmice nisu komunicirali. U jednom duelu Dražen je pao na pod, a Divac ga je namjerno nagazio. Tu je bio kraj.

Igraj Zadre, volim te

U veljači 2001. ondašnji Fortitudo igrao je protiv Cibone u Zagrebu, a Stojko Vranković u toj je utakmici imao čak deset blokada, što je i danas rekord Eurolige. Blokade su bile njegov zaštitni znak, poput one u zadnjoj sekundi finala 1996. kojom je Panathinaikosu protiv Barcelone donio prvi europski naslov.

– Sve su to divne uspomene, kao i finale Olimpijskih igara 1992. protiv Dream Teama, ali najdraži mi je prvi trofej sa Zadrom 1986. godine – rekao je Vranković.

Foto: Zeljko Mrsic/PIXSELL

U Zadru je počeo 1982., sedam godina poslije prešao je u Aris, a zatim se okušao u NBA ligi, u Boston Celticsima. Vratio se u Europu i četiri godine proveo u Panathinaikosu, a zatim je otišao u NBA te odigrao jednu sezonu za Minnesotu i dvije za LA Clipperse. Karijeru je završio u bolonjskom Fortitudu.

– Drag mi je bio i naslov prvaka Italije, ali nakon Zadra najljepše mi je bilo u Ateni. Klub je osvojio prvi europski trofej, a odnos s predsjednikom i svima u klubu bio je sjajan, gotovo obiteljski – rekao je 218 cm visoki Stojko, koji je 1989. osvojio europsko zlato s reprezentacijom Jugoslavije.

Orao u Stojadinu

Prvi automobil? Kod Stojka je to bila Zastava 101.

– U ono vrijeme većina ljudi vozila je ‘stojadina’. Za rođendan mi ga je darovao kum, davne 1984. godine. Ne sjećam se točno koliko ga je platio. Čini mi se da je bila riječ o nekih šest-sedam tisuća njemačkih maraka. Nije bilo jeftino.

Našem košarkaškom velikanu najveći je problem bio kako s visinom od čak 215 centimetara uspješno sjesti za upravljač ne previše prostrana pokaznog modela kragujevačke automobilske industrije.

– To je bila muka. Morali smo prilagoditi cijelu unutrašnjost. Čupali smo prednja sjedala, gurali ih više prema natrag, ugradili novi manji volan, mjenjač, ma gotovo sve.

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Po nove dijelove potegnuo je do Italije.

– U svojem prvom automobilu išao sam i na prvo putovanje u Italiju. Tad se u Trst odlazilo po sve, od krave do traperica… Ondje sam pronašao nove dijelove za ‘stojadina’.

Osim putovanja u Italiju ne vežu ga neke posebne uspomene uz Zastavu 101:

– Eto, osim prvog putovanja u Italiju u tom sam automobilu imao i prvi sudar. Bilo je to na parkiralištu, ništa strašno i zanimljivo.

Dražen ili Galis, Kukoč ili Bird?

Danas je predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza. Prvi čovjek sporta koji je danas toliko nisko u odnosu na Stojkove igračke godine da zapravo više i nije riječ o istom sportu.

Vranković je prije devet godina izdiktirao, po pozicijama, najbolje s kojima je ikad igrao. Naravno, u dvije varijante jer inače bi iz priče ispali Dražen ili Galis, Kukoč ili Bird, Rađa ili McHale… Evo tih petorki, s trenerima. I o svakome, dvije-tri Stojkove rečenice.

RAZIGRAVAČ Panagiotis Giannakis

Bio je pravi momčadski igrač, požrtvovan u napadu i obrani, a i držao je svlačionicu. S njim sam igrao u Arisu (‘89./’90.) i pred kraj njegove karijere u Panathinaikosu (‘94. – ’96.).

BEK ŠUTER Nikos Galis

Jednostavno jedan od najboljih napadača ikad u europskoj košarci. Bio je legenda Arisa, u kojem sam proveo godinu dana, a završio je karijeru u Panathinaikosu (‘92. – ‘94.).

Foto: Davor Visnjic/PIXSELL

KRILO Toni Kukoč

Pamtim ga od početka karijere. Bio je toliko oduševljen asistencijama da smo mislili da ne zna šutirati. Kako smo se samo prevarili. Uvijek je bio podređen momčadi.

KRILNI CENTAR Kevin Garnett

Kad sam stigao u Minnesotu, on je tamo bio već godinu dana. Bio je jako tanak, mršav, ali odličan skakač. Vidjelo se da će biti sjajan igrač. Više bi osvojio da je ranije otišao.

CENTAR Dino Rađa

Velika je karijera iza njega, baš kao i iza Kukoča. S njima sam igrao samo u reprezentaciji, a često i protiv njih, pogotovo na početku dok sam ja još bio u Zadru, a oni u Splitu.

TRENER Božidar Maljković

Bio je velik radnik, predan detaljima. Na njegovim smo treninzima rijetko igrali na dva koša.

Varijanta…

RAZIGRAVAČ Stephon Marbury

Stigli smo u Minnesotu istodobno, 1996. godine. On je tada bio početnik. Imao je izuzetno velik potencijal, za puno više nego što je napravio u karijeri. Šteta…

BEK ŠUTER Dražen Petrović

Bio je jedan od najvećih. Na početku nije bio baš dobar šuter, ali se usavršavao trenirajući svaki dan. Ne bi odustajao dok ih ne bi 1000 pogodio. Mogao je još puno dati.

Foto: HRT

KRILO Larry Bird

S njim sam igrao dvije godine u Bostonu. Bio je fenomenalan. Prije nego što je došao u NBA morao je propustiti jednu sveučilišnu sezonu, a za to je vrijeme radio kao smetlar.

KRILNI CENTAR Kevin McHale

Majka mu je Hrvatica i jako se ponosi time. Tijekom agresije na Hrvatsku raspitivao se o svemu, htio si je stvoriti pravu sliku o ratu i pomoći ako je ikako moguće.

CENTAR Robert Parish

Poput Birda i McHalea, bio mi je suigrač dvije godine u Boston Celticsima. Puno sam naučio od njega. Svakog dana smo pričali. U Americi nije nepristojno pitati nego ne pitati.

TRENER Bill Fitch

O njemu mi je pričao i Dražen, kojeg je također trenirao. Kad je mene vodio, već je bio u godinama…

Izvor vijesti: Danijel Vukušić / 24sata.hr