Život Olmovih vezan je uz Zagreb gotovo pet godina, otkad se Dani (21) neočekivano preselio u Dinamo. A danas su obojica u istom klubu. Prije nekoliko mjeseci najboljem se igraču hrvatskog prvaka pridružio i njegov stariji brat Carlos (23) koji je član druge momčadi. Stigao je iz španjolskog niželigaša Alcale i snašao se jako dobro.

– Prije nekoliko mjeseci nisam mogao ni pomisliti na to da ću biti u istom klubu s bratom. Put moga brata drugačiji je od moga. Igrao sam i u Švicarskoj, ali ne bih vjerovao da mogu završiti u Dinamu. Sretan sam što sam ovdje, što treniram i borim se kako bih napredovao u karijeri – rekao nam je Carlos u prvom velikom intervjuu za hrvatske medije dok smo prebirali po zanimljivome sportskom životu njegove obitelji.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Cijeli je trening prebacivao zidić

Nogomet je braću povezao dok su bili jako mali. Skupa su ga igrali na terasi u rodnoj kući u – Terrassi, predgrađu Barcelone.

– Na toj terasi stavio bih dva čunja i Danija posjeo kao golmana dok još nije mogao ni hodati, imao je možda godinu dana, i ja bih mu pucao. Uvijek je htio igrati nogomet sa mnom. Kad sam ja počeo trenirati, s četiri godine, dolazio mi je na treninge. Dali su mu nogometnu loptu i cijelo vrijeme pokušao je prebaciti jedan zidić. Nije prestajao dok nije uspio! Ponosan sam na sve što je učinio. Svaki dan radi, trenira, pazi se, primjer je kojega mogu slijediti kao osoba i nogometaš – kaže Carlos i dodaje:

– I kad je bio jako mali, vidjelo se da će biti dobar igrač. Ali tad se može promijeniti puno stvari. No kod njega su stvari uvijek bile jasno postavljene, vidio je samo nogomet i ništa više. Vidjelo se to kad je sa 16 godina otišao iz Barcelone u Zagreb jer je ovdje vidio mogućnost za napredovanje. Bila je to odluka koja je pokazala da je puno zreliji od jednog 16-godišnjaka. I to mu se sad vraća.

Foto: Privatni album

Naravno, prvo sam naučio psovke

Nekoliko je mjeseci u Zagrebu gdje se najviše bori s jezikom.

– Prvo su me naučili psovke, haha. Uvijek bi govorili “Olmo, Olmo”, reci ovo onome. To je normalno i u nogometu. Kad ne znaš jezik, prvo naučiš te riječi. A hrvatski učim posljednjih mjesec dana učim na Croaticumu na Filozofskom fakultetu. Jako je težak, ali iz dana u dan razumijem više. Naporno je jer imam uz to i dva treninga dnevno, vjerujem da ću nakon nekoliko mjeseci ipak imati više vremena za opuštanje – kaže Carlos.

Srećom, tu su Igor Jovićević (45) i Alen Peternac (47), treneri u drugoj momčadi koji znaju španjolski jer su godinama tamo igrali.

NAJTRAŽENIJI SU

Svi su ludi za dinamovcima: Olmo i Petko uz Messija i CR-a

Danas živi s Danijem i tatom Miguelom (53), nogometnim trenerom, nedaleko od Dinamova stadiona. Vrijeme s bratom provodi analizirajući utakmice i igrajući.

– Kad god mogu, gledam njegove utakmice i on moje. Nakon svake utakmice on mi kaže što vidi, što sam dobro i loše napravio, kao i ja njemu. I kad odigra jako dobru utakmicu, kažem mu da to i to treba popraviti. Tako i on. Tražim savršenstvo jer vjerujem da on to može. On me posluša, a i ja njega. Tako je i s tatom. Pogledamo utakmicu zajedno, izvlačimo neke detalje i komentiramo kad smo nešto napravili dobro, a kad loše – rekao je Carlos i otkrio kako s ocem pričaju na španjolskom, a s majkom Dorom na katalonskom jeziku.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

‘Idemo igrati Fifu, ovo ti je prelagano’

A kad nogomet nije u fokusu, braća Olmo vole se opustiti uz PlayStation.

– Otkad učim hrvatski, imam malo vremena. Znao bih prošetati s tatom i bratom centrom Zagreba, otići u neki šoping-centar, igrati PlayStation… Dani je bolji u Fifi, ali u Fortniteu nema šanse! Igram ga i s prijateljima iz Španjolske online kad uhvatim vremena, tako se i opuštam, usput i popričamo. Dani me pobjeđuje na Fifi i to mi se baš ne sviđa, a kad ja njega dobijem na Fortniteu, govori mi: “Idemo igrati Fifu, ovo ti je prelagano”. Ali uvijek se dobro provodimo – nasmijao se.

Godine 2016., godinu i pol nakon Danijeva dolaska, Carlos je također stigao u Zagreb kako bi i on pokušao oživjeti nogometnu karijeru. Okušao se u Hrvatskom dragovoljcu.

– Naučio sam puno toga, dobro sam se osjećao, ali odlučio sam se vratiti u Španjolsku igrati u trećoj ligi i nastaviti učiti. Bilo mi je teško igrati u momčadi poput Dragovoljca i studirati. Imao sam 19 godina, puno sam promislio. Imao sam ovdje brata, majku i oca, ali odlučio sam se vratiti. Pohađao sam studij za sportsku karijeru u Barceloni. Godinu dana učio sam za trenera, trenirao sam i djecu i poslije u prvoj momčadi Santfeliuenca, ali nisam nastavio taj studij. Nakon prve godine odlučio sam otići u Švicarsku i to je stalo. To je nešto što mi se sviđa, volio bih to nastaviti kad se vratim u Španjolsku. Vjerujem da ću završiti – kaže Carlos, koji je Daniju, uz oca i stričeve, pomogao u organizaciji ljetnog kampa u Terrassi za pomoć djeci oboljeloj od raka.

Foto: Mundo Deportivo

Kad dođe dan za odlazak, bit će mu jako teško

Posljednjih nekoliko mjeseci žive zajedno u Zagrebu, no uskoro bi se to moglo promijeniti jer bi Dani mogao promijeniti klub.

– Teška je situacija, Dani jako voli ovu državu i klub. Tu je od 17. godine, razvio se i poboljšao kao nogometaš. Kad dođe dan kad će napustiti Zagreb bit će mu jako teško. Ali brat mi je došao na jako dobru razinu i trebao bi napraviti korak ako dođe dobra ponuda. No ne volim previše ulaziti u te teme, moj je posao igrati nogomet. O ponudama brine njegov menadžer – tvrdi.

– Kako mu je bilo u reprezentaciji? Ma u oblacima je, sjajno su ga prihvatili, odmah je bio ravnopravan član momčadi. Rekao mi je da je ponosan što je mogao zabiti gol, da mu je to bio san odmalena. Nije mogao zamisliti ljepši debi, mogao je dijeliti svlačionicu s nekima od najboljih igrača na svijetu. Koliko vrijedi? Ha, Dinamo nije nikad imao igrača kao što je moj brat. Imao je Zlatnu loptu kao što je Modrić, imao je i Pjacu, Roga… Ali nitko od njih nije u Dinamu bio na takvom nivou kao što je danas Dani – kaže Carlos.

‘Što radiš tu? Sjedi na Danijevo mjesto’

Nisu zajedno trenirali u Dinamu, no Carlos je trenirao s prvom momčadi tijekom reprezentativnih stanki, i igrao pod Nenadom Bjelicom na turneji u Bosni, pa se povezao s prvotimcima. A i doživio zanimljivu dobrodošlicu.

– Igrao sam i uživao jer sam znao da igram s igračima visokog nivoa poput Leovca, Dilavera, Theophilea… Nitko mi nije mogao oduzeti taj osmijeh! Kad sam došao na prvi trening, tijekom reprezentativne stanke, sjeo sam na Stojanovićevo mjesto. Ušli su Dilaver, Theophile i još nekoliko igrača i rekli mi: “Što radiš tu? Sjedni na Olmovo mjesto!”. Svi su se dobro ponijeli prema meni. Nije bilo razlike. Ja sam Danijev brat, ali na terenu sam samo suigrač, ništa više.

A što kad bi u duelu na treningu išao brat na brata, zaskočili smo Carlosa.

– Uvijek se šalimo oko toga. Govorio sam mu da me neće moći predriblati ako ikad budemo zajedno na treningu prve momčadi jer je moj mlađi brat. Trenirali smo skupa kad sam ja bio u Dragovoljcu, on je tad imao 17 godina i nije mi mogao ništa. Sad već sumnjam u to – nasmijao se.

Foto: Privatna arhiva/pixsell

Od suigrača iz druge momčadi posebno ističe Marka Điru, s kojim ima odličan odnos, kao i Gvardiola, Šutala, Baturinu, Marina… I nada se da će, kao i oni, povremeno dobivati više šanse u prvom sastavu.

– Čim su mi rekli da ću igrati za Dinamo II, prvi kratkoročni cilj bio mi je ići na zimske pripreme u Turskoj, srednjoročni biti s prvom momčadi, a dugoročni razvijati se i poboljšati, jednog dana možda i biti član prve momčadi. Tko zna što će se dogoditi. A možda i postanem bolji od brata – nasmijao se.

TEŽAK RASTANAK

Španjolski izbornik od Olma i društva rastao se u suzama…

Žene? Ne znam što je s Danijem

S jezikom se muči, a kako mu ide sa ženama?

– Hrvatice su jako lijepe, ali sad se ne brinem o tome. Sad sam samac, fokusiran sam na nogomet. Ako se pojavi neka lijepa djevojka u Zagrebu, zašto ne? Bilo bi mi lakše naučiti jezik iako bi vjerojatno ona prije naučila španjolski nego ja hrvatski. Ne razmišljam o tome. Ako jednog dana upoznam djevojku koja mi se sviđa, i ja njoj, zašto ne? Junior Fernandes, Ángelo Henríquez, Leonardo Sigali… Znam da su njih trojica ovdje našli ženu. Brat je još nije našao, ne znam što mu se događa, haha. Možda je ja nađem. Ako se dogodi, dogodi. Vidjet ćemo – rekao je Carlos uz osmijeh i potvrdio kako će obitelj Olmo, bez obzira na skori očekivani Danijev odlazak, ostati vezana uz Hrvatsku:

– Daniju je Hrvatska drugi dom, kao i tati i mami, ma cijeloj obitelji. Kupnja kuće? Mislim da ćemo uvijek imati prijatelje i poznanike u Zagrebu i da ćemo uvijek htjeti dolaziti, za Božić, praznike, tijekom ljeta… Planovi o kupnji kuće zasad se nisu ostvarili, ali vidjet ćemo što će biti. Ako se Daniju toliko sviđa, zašto ne – zaključio je Carlos Olmo.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Foto: Privatna arhiva/pixsell

Izvor vijesti: Josip Tolić / 24sata.hr