Povezao je stoperku u Negotin, a sutradan mu je njena majka rekla: “Sine, ona umrla je prije 7 godina”

24h.ba
Čovjeku M.S. iz Negotina (42) je susret sa mrtvom djevojkom promjenio život iz korijena i koji posljedice tog susreta osjeća i danas.

Čoveku M.S. iz Negotina (42) je susret sa mrtvom djevojkom promjenio život iz korijena i koji posljedice tog susreta osjeća i danas.

Narodom kolaju razne priče od toga da je to duh mlade koja je prije 50 godina poginula u saobraćajnoj nesreći putujući na medeni mjesec do priče da je to duh djevojke koja se objesila kada ju je, pred samo vjenčanje, ostavio vjerenik.

– Bilo je to 1996. godine. Vraćao sam se u Negotin sa puta. Kako se približavala ponoć, bojao sam se da slučajno ne zaspim, jer me je umor savladavao nakon više sati vožnje. Zato sam u kolima odvrnuo radio ne bi li me glasna muzika i glas spikera držali budnim. Na putu je bilo i neke izmaglice, što mi je još više otežavalo vožnju. Odjednom sam, uz ivicu kolovoza ugledao devojku, obučenu u belo, kako me stopira. Na trenutak sam pomislio šta li ova ovde traži kada u blizini nema ni jednog sporednog puta? Stao sam i ona me je pitala da li bih mogao da je povezem do Negotina.

Pristao sam i ona je ušla u kola. Torbicu, koju je nosila, kao i svoju bijelu jaknicu, spustila je na zadnje sjedište. Kada je sjela pored mene, prošli su me žmarci. Djevojka je bila izuzetno lijepa. Duga smeđa kosa u talasima joj se spustala preko cijelih leđa. Ugasio sam radio i cijelim putem do Negotina smo pričali o svemu i svačemu. Rekla mi je svoje ime i da je iz jednog krajinskog sela. Išla je u posjetu vjereniku, kome se nije javila, jer želi da ga iznenadi. Iskreno, uživao sam u njenom društvu i razgovoru. Ja sam inače oduvijek bio stidljiv i smušen sa ženama, tako da mi je blizina ove ljepotice itekako godila.

Ostavio sam je u centru Negotina i otišao kući. Sutradan, kada sam ponovo ušao u auto, na zadnjem sedištu video sam njenu belu jaknu. Očigledno ju je zaboravila. Smesta sam promenio sve planove i krenuo ka selu za koje mi je rekla da u njemu živi. Sav sam treptao iznutra što ću je ponovo videti. U selu su mi objasnili gde je njena kuća, ali su me gledali nekako čudno kada sam spomenuo njeno ime. Kuću sam lako našao. Parkirao sam auto i pozvonio na vrata. Otvorila mi je žena ispijenih, upalih obraza, na čijem licu sam odmah primetio veliku tugu. U momentu sam shvatio da joj je to majka, jer je imala istu onu lepotu, doduše vremenom istrošenu. Kada sam joj rekao koga tražim, žena je počela da plače.

„Sine – rekla mi je – ona je umrla prije 7 godina.“.

Nisam shvatio u trenutku:

„Kako umrla? Pa sinoć sam je odvezao u Negotin. Zaboravila je jaknu u mojim kolima. Evo je.“

Kada je vidjela jaknu žena je počela još više da plače. To je zaista bila njena jakna. I to ona u kojoj je sahranjena. Uvela me je u kuću, gdje sam njoj i njenom suprugu ispričao čitavu priču. Oboje su plakali sve vrijeme. Djevojka koju sam sinoć vozio u kolima, poginula je u saobraćajnoj nesreći prije 7 godina. Stvarno je imala vjerenika. u Negotinu. Na kraju su me odveli na groblje. Na velikom crnom mermernom spomeniku pisalo je njeno ime. Sa njega mi se smješila isto onako kao i sinoć u kolima“, priča M.S. svoju nevjerovatnu priču sa ivice nestvarnog.

Anketa

Da li ste zadovoljni izbornim rezultatima ?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...